Prezentacija familije Durakovic na internetu | Familijarno stablo porodice Durakovic

FAMILIJARNO STABLO DURAKOVIĆA PORIJEKLOM IZ VELIKE ŽUPE KOD PRIJEPOLJA

Prikupljena usmena saznanja o našem familijarnom stablu se protežu nažalost samo do generacije koja je živjela prije oko 150 godina. Nikakvih fotografija niti drugih zapisa o našoj familiji iz tog vremena nema. Sa sigurnošću se može pretpostaviti da je život u zaseoku Duraci u Velikoj Župi kod Prijepolja tada bio izuzetno težak ali na svoj način i lijep, i pretpostavljamo da su pra-djedo i pra-bika živjeli u kući sličnoj ovoj:

Ako se malo detaljnije pogleda društveno i državno uređenje tih krajeva odnosno cijelog Sandžaka prije više od sto godina, može se već i formirati jedna slika prilika i uslova u kojima se pretci naše familije tada živjeli.

Sve do balkanskih ratova 1912. - 1913., Sandžak je pod upravom Turske činio jedinstveno-administrativnu cjelinu s upravom i kulturnim sjedištem u Novom Pazaru.

Novopazarski Sandžak je jedan od šest sandžaka koji su ulazili u sastav Bosanskog pašaluka.
Sandžak je predstavljao posebnu teritorijalnu i administrativnu oblast. Na Turskom jeziku, ime "Sandžak" znači "zastava". Pri podjeli Carstva na upravna područija, ime Sandžak je zadržano i predstavljalo je upravnu oblast drugog stepena. Upravna oblast prvog stepena je bio Ejalet ili Pašaluk.

Od samog početka Osmanske uprave Sandžak je predstavljao posebnu cjelinu u Bosanskom pašaluku. U zajedničkim granicama Bosna i Sandžak postoje od Karalovačkog mira 1699. To stanje se mijenja 1878. na Berlinskom kongresu, kada Sandžak ostaje u sastavu Turske Carevine, a Bosna potpada pod Austriju. Velike evropske sile, uz saglasnost Rusije i Turske, odlučuju na Berlinskom kongresu da Austro-Ugarska dobije mandat da okupira i upravlja Bosnom i Hercegovinom, prepuštajuci upravu nad Novopazarskim Sandžakom Turskoj. Bošnjaci panično odbijaju ovu odluku i pripremaju se za pružanje oružanog otpora.

Da bi slomio otpor bosanskih muslimana, austrijski car i kralj Franjo Josif šalje ogromnu vojsku od 300.000 vojnika. Tek nakon tri mjeseca teških borbi, Austro-Ugarska vojska je ušla u Sarajevo. Iako je bošnjacki narod dočekao Austro-Ugarsku kao nevjerničku, katoličku silu, kaja ih želi pokrstiti, ona je stvorila neuporedivo bolje uslove za opstanak Bošnjaka od uslova koji su vladali u Srbiji, Crnoj Gori i Bugarskoj. Da bi donekle ublažila nepovjerenje Bošnjaka, nova je vlast već 1882. pristupila organizovanju Islamske verske zajednice.

Prema Berlinskom ugovoru iz 1878., Novopazarski Sandžak, kao dio starog Bosanskog vilajeta, obuhvatao je slijedece kaze (okruge): Novi Pazar, Sjenicu, Novu Varoš, Prijepolje, Pljevlja, Trgovište sa Pešterom, Berane, Mojkovac, Bijelo Polje i Kolašin (Vraneš). Povremeno su u sastav Novopazarskog Sandžaka ulazili Plav i Gusinje, a duži period su bili u sastavu Skadarskog Sandžaka, a danas ova dva grada ponovo ulaze u sastav Sandžaka. Danas je Sandžak naziv područija koje obuhvata dijelove sadasnjih država Srbije i Crne Gore.

Prijepolje je od malog mjesta, koje prema popisu iz 1468-9. godine imalo oko 700 stanovnika, preraslo krajem XVII stoljeća u znatno veće naselje. "U XVII vijeku Evlija Čelebija pruža nam čitav opis Prijepolja. On tu dijeli Prijepolje na dva dijela: jedan je, mahala na Limu, Gornje Prijepolje, sa pedestak kuća daskama pokrivenih, sa baštama, hamamom i deset dućana, dok mu je drugi dio hiljadu koraka niže od prvog, Donje Prijepolje, kasarna na ušću Mileševke u Lim. Donje Prijepolje je veće i uređenije od Gornjeg. Sastavljeno je od deset mahala (6 muslimanskih i 4 hrićanske), sa 486 kuća, 100 dućana, 10 džamija i sahat kulom."

U skoro svim usmenim predanjima o našoj familiji spominje se župljanski zaseok DURACI, kao mjesto u kojem su se rodile, rasle i živjele te prve generacije Durakovića za koje imamo podatke. U Duracima su živjeli isključivo bošnjaci, muslimani koji su se bavili sitnom poljoprivredom i stočarstvom.
Porodična kuća prvih generacija Durakovića za koje imamo saznanja nalazila se poviše zaseoka Duraci,na području ispod brdašceta Glavica, gdje se i dan danas nalazi jedna od familija Duraković.Inace su prve generacije Durakovića našeg familijarnog stabla bili uvijek vezani za brdovitiji dio Velike Župe.Tek puno godina kasnije, mlađe generacije grade svoje kuće i u ravničarskom dijelu sad vec povećeg naselja Velika Župa kod Prijepolja.

Šematski prikaz našeg familijarnog stabla moze početi ništa ranije nego sa pra-djedom Pašom i pra-bikom čije ime nam nije poznato. Po našoj grani prikazujemo rahmetli djeda Murata i rahmetli biku Rašidu kao i njihovu djecu te kasniji detaljni razvoj po svim linijama koje prirodno slijede.

Poznato nam je da je rahmetli djedo Murat živio u zaseoku Duraci i da je jednom od sinova dao ime Pašo, po svom ocu. Rahmetli bika Rašida izrodila je šestoro djece, 5 sinova i jednu kćerku koja je umrla vrlo mala. Nažalost nije nam poznato njeno ime. Najmlađi sin rahmetli Pašo poginuo je u partizanima, za vrijeme drugog svjetskog rata, na Jabuci kod Goražda.