Babo, odakle mi potičemo?

 

Babo ima odgovor i ispričaće to što zna. Dali je baš tako jednog Duraka u dijaspori pitala odrasla kćerka i dali je pitanje glasilo baš kao u naslovu, ne znam.

Babo na mukama

Suština je bila u tome da je dijete osjetilo potrebu da sazna nešto više o svojo porodici i familiji, najvjerovatnije sa očeve i majčine strane. Pitanje jednostavno, babo “na mukama”. Odakle početi, šta reći a da skoro sve bude kazano? Kako razdvojiti bitno od nevažnog, šta prešutjeti jer nije baš sve ni za priču?

babo

Jedno od porodičnih stabala

Djeca nemaju puno vremena i strpljenja za slušanje dugih “kazivanja”. S druge strane, otac zna da se ne mogu tolike godine i nekoliko generacija “strpati” u tridesetak minuta. Šta uraditi u takvim slučajevima?

Knjiga kao trajno riješenje

Logično, najbolje je da svaki otac napiše malu knjigu sa porodičnim stablom i “istorijatom” familije, gledano iz njegovog ugla. Majka za svoju familiju takodje. Ali ko to još radi? Ko je toliko “pismen” i ima vremena za “čeprkanje” po prošlosti svoje familije? Malo žalosno ali je tako. Za sve se ima vremena ali za tu aktvinost ne. Roditelji umru, svoja sjećanja “odnesu” sa sobom”, djeca ne znaju skoro ništa o prošlosti predaka. Naravno, zaborave i ono malo što su nekad “usputno” čula od roditelja.

raspored duraka

Duraci u Evropi i na Balkanu

Taj problem imam i ja lično. Jesam uradio širu familijarnu hroniku, ali bi djeca trebala da imaju onu od svojih roditelja. Malo njih zanimaju priče o nekim dalekim rodjacima “četvrtog koljena” koje nikad nisu ni vidjeli. Krajnje vrijeme za početak pisanja te porodične hronike je bilo juče, znači, već se kasni.

Svaka generacija je radoznala

Mislim da je najkorisnije što roditelj može ostaviti djeci u naslijedstvo, priča o porijeklu. Recimo, objasniti kako je došlo do toga da je to dijete rodjeno u nekoj evropskoj državi, a amidžići, djedo, rodjaci itd. najvećim dijelom žive na Balkanu. Ili, otkud babo u Njemačkoj (na primjer), kad je , kako i zbog čega došao? Sve to djecu zanima, jer će to isto nekad i njihova djeca njih pitati.

Knjiga DURACI na CD-u

Vrijeme nam izmiče, valja se prihvatiti olovke. To ne mora biti klasična knjiga s koricama, može se i rukom nešto napisati. Najoptimalnije je kad babo i majka urade svoje familijarne hronike, uključujući i porodična stabla, sastave “spise” i daju djeci za “uspomenu i dugo sjećanje”. To uopšte nile lako i jednostavno. Da jeste, mnogi bi se time hvalili. Mora se stvarno potruditi, izdvojiti vrijeme za istraživanje i pisanje.

Nekadašnje kuće Duraka na Brijegu

Imaju li porodične hronike smisla?

Dosta je i djece koje uopšte ne zanima porijeklo, niti neke familijarne hronike, jer misle da od  toga nemaju nikakve praktiče koristi. Tako i tako svi ljudi nestaju sa Zemlje, nakon 3-4 generacije detaljisanje o porijeklu familije gubi smisao, osim ako se ne radi o kraljevskim porodicama.

Nije dobro za nas razmišljati toliko daleko u budućnost, razočara se čovjek. Ima li posjetioca sajta koji su takodje pitani  o prošlosti i porijeklu familije? Bilo bi zanimljivo razmjeniti mišljenja pom ovom pitanju.

 

 

 

2 mišljenja za “Babo, odakle mi potičemo?

  1. Povratni ping: Novo na DURACI? Najnoviji prilozi sa datumom objavljivanja.DURACI

  2. Povratni ping: Familija Duraci daleko dogurala, neki čak do Danske. Bravo mi!DURACI

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.