Priče iz Prijepolja

Priče iz Prijepolja

Priče iz Prijepolja su moja sjećanja iz djetinjstva, zapisana u obliku jedne knjige baš sa takvim naslovom: Priče iz Prijepolja.

priče iz prijepolja-sjećanja iz djetinjstva

Korice knjige

Prvobitno sam bio zamislio da tih “pričica” bude dosta više. Nadao sam s e da će se i neko iz familije i rodbine prihvatiti olovke i pribilježiti svoja sjećanja, pa da uradimo više knjiga takvog sadržaja. Medjutim, od toga nije bilo ništa, ima narod preča posla, tako da su opve moje priče ostale “usamljene”. Tema za pisanje je bilo to što je bilo, detinjstvo je oživljeno tako kako se moglo i umjelo. Sigurno da je imalo i ima dan-danas, još podosta toga vrijednog podsjećanja i pisanja. Ipak, nije baš sve ni za javnost.

Šezdesete i sedamdesete godine prošlog vijeka

Moje Priče iz Prijepolja nisu u pogledu kvaliteta pisanja, opšte važnosti i interesovanja “širokih narodnih masa”, nikakvo remek-djelo i bestseller. Čak šta više, njih potpuno mogu razumjeti i pratiti samo oni koji su doživjeli i proživjeli tako nešto isto ili barem slično. Naravno, i da su živjeli u sredini u kojoj i ja, baš tih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Malo je takvih ostalo.

Moja majka rahmetli Sadika

Svaka priča iz Prijepolja, objavljena u istoimenoj knjizi, imaće i svoju posebnu stranicu, tako da se neovisno jedna od druge, mogu komentarisati, eventualno tudjim mišljenjem i iskustvima dopuniti. Riječima, foto ili videomaterijalom, svejedno.

Ćao bambino

Mišljenja sam da je najbolje i najkorisnije, da se lijepi doživljaji prizivaju k sjećanju. U djetinjstvu je takvih najviše, jer tad nismo opterećeni egzistencijalnim pitanjima. Ona se pojavljuju već po završetku osnovne škole, sa dilemom, u koju se srednju školu upisati. O osnovnoj školi niko nije razmišljao (osim o domaćim zadacima), jednostavno su sva djeca upućivanja u nju. To je to što ju je činilo “nevažnom” i jednostavno rečeno, bili smo bezbrižni.

skola u prijepolju

Školska zgrada u kojoj sam završio srednju školu

S obzirom da potičem iz materijalno siromašne porodice, to je i moje djetinjstvo bilo “opečaćeno” tom činjenicom. To se vidi i kroz same priče iz djetinjstva koje će biti objavljene na ovom portalu. Svak ima svoje djetinjstvo, meni je moje najdraže jer sam to jedno samo i imao, takvo kakvo je bilo. Ne znam dali bih bio manje ili više sretniji, da je bilo drugačije. Roditelje i mjesto rodjenja ne možemo birati, a to nam odredjuje startnu poziciju u životnoj trci, u kojoj nema pobjednika. Svi stižemo na cilj, neko prije neko kasnije, a cilj je zna se: Ćao bambino!

Stadion na Brijegu

Lijepo je moje djetinjstvo bilo, lijepe su i moje priče o doživljenom u tom periodu. Posebno mi je drago da ih mogu ovako predstaviti, pa koga zanima, pozvan je na čitanje i eventualno komentarisanje. Dosta knjiga Priče iz Prijepolja sam do sada poklonio, ko je dobio dobio je, više ih ne izradjujem.

Ukoliko budem imao vremena i volje možda napišem još neku novu priču. Do tada, uživajte u ovima kojima sam posvetio dosta vremena i koje su mi za srce prirasle.

Predgovor

Trokolica

1 mišljenje za “Priče iz Prijepolja

  1. Povratni ping: Djetinjstvo je početak i kraj, krug se zatvara, na žalost!DURACI

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.