Priče iz Prijepolja/Predgovor

Predgovor

predgovor

Dio mog rodnog grada nekad

Dobro bi bilo prepričati cjelo djetinjstvo, nabrojati sve dogadjaje i doživljaje. Na žalost, nije moguće. Većina toga se zaboravila. Pišući o djetinjstvu, ono kao da se još jednom doživljava, ali sada sa sjetom i iz daljine, sa puta koji vodi u smjeru nepoznato, odnosno poznato ali neprihvatljivo, sve dok ne budemo prisiljeni da se suočimo i s krajem životnog puta. Zbog toga nam te uspomene iz djetinjstva izgledaju još ljepše i draže.

U ovoj knjizi, koja je nastala od tih zapisanih sjećanja, vidljiv je samo jedan mali dio iz naših prošlih vremena. Većinu teksta sam ja sročio a mjesto u knjizi su našli i pojedini zapisi drugih autora koji će biti navedeni. Sebi sam prilikom pisanja dozvolio i mogućnost grešaka, stilskih i gramatičkih. Nema veze, sve se može razumjeti.

Svako pisanje o našoj prošlosti je na neki način i oproštaj od mjesta, sredina, osoba i svega što je uticalo da to proživljeno bude baš tako kako jeste, bez mogućnosti naknadne popravke. Oproštaj zbog toga što nam je vrijeme ograničeno. U mom slučaju, ove priče iz Prijepolja imaju i jednu posebnost a to je, da su one sjećanja nekog ko već dvadeset godina (u trenutku nastajanja ove knjige) nije bio u rodnom gradu, niti će kad više prošetati njegovim ulicama. Tako ovu knjigu i treba shvatiti, kao konačni oproštaj od Prijepolja.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.